Desanka Maksimović je rođena 16. maja 1898. u selu Rabrovici, u okolini Valjeva.Otac joj je bio učitelj.Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Brankovini i Valjevu.Posle Prvog svetskog rata upisuje se na Filozofski fakultet u Beogradu gde studira svetsku književnost,opštu i istoriju umetnosti.Kada je 1923. god. diplomirala postavljena je za suplenta u III ženskoj gimnaziji u Beogradu.Jednu godinu je provela na usavršavanju u Parizu kao stipendist francuske vlade.Kratko radi u učiteljskoj školi u Dubrovniku i onda prelazi u Beograd gde kao profesor radi u I ženskoj gimnaziji.Početkom Drugog svetskog rata dobija penziju,ali se u službu vraća 1944. i u istoj školi ostaje do konačnog penzionisanja, 1953.
11. februara 1993. godine stalo je srce Desanke Maksimović, najprostranije i najplemenitije srce za koje se na ovim našim prostorima zna.Srce, neštedimice poklanjano svima, nije se trošilo, već se širilo i bogatilo od toga davanja.Bivalo je prostranije i pristupačnije za sve.To srce, glavni junak poezije Desanke Maksimović, odselilo se u večnost narodnog pamćenja, u samo središte srpskog jezika.
11. februara 1993. godine stalo je srce Desanke Maksimović, najprostranije i najplemenitije srce za koje se na ovim našim prostorima zna.Srce, neštedimice poklanjano svima, nije se trošilo, već se širilo i bogatilo od toga davanja.Bivalo je prostranije i pristupačnije za sve.To srce, glavni junak poezije Desanke Maksimović, odselilo se u večnost narodnog pamćenja, u samo središte srpskog jezika.
PODELA POEZIJE
Sve pesme Desanke Maksimović su razvrstane u sledeće pesničke krugove:
1.Intimističke pesme su najprisutnije u Desankinoj poezije, naročito s početka njenog stvaranja.To su pesme o mladosti, čežnji, samoći, devojačkoj strepnji i strahu od onoga što bi moglo ubiti iluziju o čistoj, idealnoj ljubavi.One su ostvarenja iz pesničkih knjiga «Pesme» i «Zeleni vitez», u kojima je puno izvornih osećanja i devojačkog bezazlenstva.Strepnja, često prisutna, dolazi od neizvesnosti da se san o nekom ko je predmet čežnje ne sruši nekim novim saznanjem.Zato pesnikinja traži da ljubav ostane iluzija, snevanje, iščekivanje i strepnja.Svaki dodir i susret ponešto bi oduzeli takvoj idealnoj slici voljenog, ljubav bi, time, bila umanjena.
2.Pesme o zavičaju i svetu u njemu.Desanka Maksimović je jednoj od svojih pesama dala ime «Pesnik i zavičaj».Pesnik i zavičaj? Šta je to zavičaj pesnikov?Da li je to vinograd, negde u Brankovini, u kome je jedna devojčica «pobeđivala svoj strah», slušajući noćne jauke slavuja i ćukova,kukavica i sova, osećajući prve pesničke klice u sebi?Ili je to prvi zalazak sunca u đačku svesku unet?Ili prva knjiga pročitana u sunčanoj učionici seoske škole što miriše na jabuke i hleb iz đačke torbice?Ili trenutak kad se shvatilo da mnogo štošta u životu nije baš onako kako se u dečijoj mašti doživljavalo, već ima druge, krupnije i grublje dimenzije i značenja? Zavičaj je sva patrijarhalnost pesnikinje, ljudi, jezik, proplanci, zvuci i slike.Zavičaj je zagrljaj koji utopljava, raznežuje, odmara.Zavičaj je i potresna balada o seljakovoj smrti.Desanka Maksimović se obraća zavičaju kao čoveku:neposredno, prijateljski, i ljudski.Nije važno da li peva o čežnji, tugovanju, smirenosti, nežnosti,radovanju, prva reč u susretu sa zavičajem uvek joj je ljubav.
3.Pesme o prirodi kao idealnom i beskrajnom vrtu.Drugi prilaze prirodi sa osećanjem uznemirenja, sa izvesnim strahopoštovanjem, sa mističnom idejom o zagonetki, sa jednim divljenjem koje je u isto vreme i obožavanje.Desanka ide u prirodu sa punim poverenjem, sa mirom u duši, predano, intimno, ne kao što se prilazi vrlo moćnome nego kao što se ide vrlo dragome.Priroda za nju je lepota, radost, sloboda.Jednom rećju, poezija Desanke Maksimović je poezija prirodnoga.
4.Pesme o rodoljublju i socijalnim motivima.Rodoljublje Desanke Maksimović nosi u sebi mnogoznačni smisao, a iskazuje se kao iskrena ljubav prema predelima zavičaja, prema epskoj prošlosti koju su obeležile bitke i bune,podvizi i junačke pogibije, prema jeziku.Ona peva o slobodarstvu i nepokorstvu predaka, o njihovoj odanosti zemlji, veri i običajima, ognjištu, peva o vrlinama svoga naroda.Zbog ovoga, njeno rodoljublje podrazumeva i Brankovinu, staze i proplanke, reke i livade, nebo i pticu nad gorom, igre i smeh dece u slobodi, veru i jezik, pretke i potomke, istoriju, sve priče i pesme...
5.Pesme o životu, prolaznosti i smrti.Misao o prolaznosti, koja prati sve što živi, oduvek je bila prisutna u Desankinoj poeziji, ali sa starenjem i godinama stvaranja postajala je sve učestalija.Nekada je dolazila spontano, a kasnije kao opsesija koja nastanjuje ne samo pesme već i knjige- «Nemam više vremena»,»Ničija zemlja».Sve počinje da liči na jedno veliko spremanje pred konačan odlazak;sve ima oblik opraštanja i potpunog mirenja sa onim što će doći.
6.Pesme o detinjstvu.Desankino poetsko i prozno delo za decu je obimom i sadržajem, lepotom i značajem takvo da zaslužuje poseban osvrt, pa ga ovom prilikom nećemo razmatrati.
7.Pesme o čovekoljublju.Čovekoljublje i bezgranična dobrota Desanke Maksimović oduvek su bili prisutni u njenoj poeziji, osobito kada su u pitanju deca i jednostavan, otvoren i običan svet, čovek ovog podneblja.Međutim,njen humanizam i otpor tiraniji i svemu što je nametnuto, do posebnog izražaja došli su u zbirci nalik na veliku poemu-«Tražim pomilovanje».
Krvava bajka
Krvava bajka
“Krvava bajka” je pesma koju je naša poznata pesnikinja Desanke Maksimović napisala nakon što je čula detalje stravičnog zločina u Kragujevcu koji su izvršile nemačke okupatorske snage nad nedužnim srpskim stanovništvo. Kragujevački pokolj jedan je od najvećih i najmonstruoznijih zločina u Drugom svetskom ratu koji je izvršen nad civilima u jednom mestu i u jednom danu. Zajedno su stradali radnici, seljaci, profesori i njihovi đaci.
Zašto bajka i zašto baš krvava? Zato što je neverovatno da se u dvadesetom veku u Evropi koja se ponosi svojom kulturom i tradicijom desi jedan takav neviđeni masakr u kome ljudi svesno i hladnokrvno ubijaju druge ljude, među njima i decu. Stradanje kragujevačkih đaka toliko je surovo da prevazilazi stradanja u bajkama i naslovom “Krvava bajka” pesnikinja želi da mu da prizvuk nečeg neverovatnog i nestvarnog, a opet mogućeg i ljudskog. Pesma počinje stihovima
“Bilo je toj u bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je mučeničkom smrću ...”
Nema naziva zemlje u kojoj se dogodio zločin, kao da on nije ni važan. Mnogo je važnije da se zločin istinski dogodio u nekoj zemlji seljaka na Balkanu i da je u samo jednom danu ubijena jedna generacija đaka. Svi su bili isti, po godini rođenja i bolestima od kojih su vakcinisani, po školskim obavezama i svečanostima na koje su vođeni, po svojim snovima i nadama i na kraju, po trenutku kada su umrli. U tome i jeste tragika o kojoj peva pesnikinja. Oni se nisu borili protiv nemačke vojske, nisu kovali, niti su želeli ičiju smrt. Bili su ono što i jesu, samo đaci koji sede u klupama i rešavaju svoje školske zadatke. Puni poleta i vere u budućnost, u ljudsku sreću i dobrotu: ispred sebe su postavljali mnoštvo planova i svakom od njih se činilo da će vrlo dugo trčati ispod svoda plava dok sve zadatke na svetu ne posvršava. Imali su svoje đačke tajne i neostvarene želje. Verovali su u sebe, u svoje svetle snove i zlatne ideale nesvesni da im se bliži skori kraj i da će postati neustrašivi junaci jedne krvave bajke. U trenutku smrti, bez panike i straha uzeli se za ruke i pošli na streljanje mirno i pribrano kao da smrt nije ništa. To držanje za ruku simboliše njihovo drugarsko bratsko i pokazuje poslednju želju svih njih zauvek odu i napuste ovozemaljski život onako kako su u njemu i živeli, bliski, složni, po svemu jednaki. Njihova mučenička smrt na početku pesme ovim potezom je u poslednjim stihovima pesme preraslu u junačka smrt. Bili su junaci, hrabri i neustrašivi koji su svojom smrću popeli da večnog boravišta.
Pesmom “Krvava bajka” Desanka Maksimović nam pokazuje kako život pod okupatorskom čizmom može biti surov i nepredvidiv i poručuje nam da zločinački um željan krvi i osvete ne štedi nikoga, čak ni one najmlađe. Svojim stihovima ona izražava svoju duboku nepomirnost sa ratnim zverstvima i ratovima u kojima živote gube nedužni ljudi, posebno deca i želi da mučeničku smrt streljanih đaka preobrazi u večni život, da se on i njihova tragična sudbina nikada ne zaborave.
Boske
Analiza pesme
Pesma "Krvava bajka" je lirska rodoljubiva pesma u kojoj su iskazana tuga i bol zbog stradanja kragujevačkih đaka, pa je ujedno i elegija. Sastoji se od sedam strofa, pri čemu se prva, treća i peta strofa ponavljaju, pa predstavljaju refren pesme. Jedina razlika između ovih strofa je u rečima "mučenička smrt" koje u petoj strofi prelaze u reči "junačka smrt". Hrabro držanje đaka dok su koračali u svoju ničim zasluženu smrt od mučenika ih je pretvorilo u junake. Njihova smrt se preobrazila u večni život, a njihov zemaljski život i njegov tragičan završetak u krvavu bajku, opomenu svim budućim generacijama. Korišćenjem refrena pesnikinja naglašava krvavu stvarnost i težinu stradanja o kojima pesma peva, tu bolnu smrt nedužnih đaka i varvarstvo onih koji su ih umorili, češće opominje na strahotu opevanog događaja i iskazuje osećanje neverice da je on moguć i stvaran;
Sve pesme Desanke Maksimović su razvrstane u sledeće pesničke krugove:
1.Intimističke pesme su najprisutnije u Desankinoj poezije, naročito s početka njenog stvaranja.To su pesme o mladosti, čežnji, samoći, devojačkoj strepnji i strahu od onoga što bi moglo ubiti iluziju o čistoj, idealnoj ljubavi.One su ostvarenja iz pesničkih knjiga «Pesme» i «Zeleni vitez», u kojima je puno izvornih osećanja i devojačkog bezazlenstva.Strepnja, često prisutna, dolazi od neizvesnosti da se san o nekom ko je predmet čežnje ne sruši nekim novim saznanjem.Zato pesnikinja traži da ljubav ostane iluzija, snevanje, iščekivanje i strepnja.Svaki dodir i susret ponešto bi oduzeli takvoj idealnoj slici voljenog, ljubav bi, time, bila umanjena.
2.Pesme o zavičaju i svetu u njemu.Desanka Maksimović je jednoj od svojih pesama dala ime «Pesnik i zavičaj».Pesnik i zavičaj? Šta je to zavičaj pesnikov?Da li je to vinograd, negde u Brankovini, u kome je jedna devojčica «pobeđivala svoj strah», slušajući noćne jauke slavuja i ćukova,kukavica i sova, osećajući prve pesničke klice u sebi?Ili je to prvi zalazak sunca u đačku svesku unet?Ili prva knjiga pročitana u sunčanoj učionici seoske škole što miriše na jabuke i hleb iz đačke torbice?Ili trenutak kad se shvatilo da mnogo štošta u životu nije baš onako kako se u dečijoj mašti doživljavalo, već ima druge, krupnije i grublje dimenzije i značenja? Zavičaj je sva patrijarhalnost pesnikinje, ljudi, jezik, proplanci, zvuci i slike.Zavičaj je zagrljaj koji utopljava, raznežuje, odmara.Zavičaj je i potresna balada o seljakovoj smrti.Desanka Maksimović se obraća zavičaju kao čoveku:neposredno, prijateljski, i ljudski.Nije važno da li peva o čežnji, tugovanju, smirenosti, nežnosti,radovanju, prva reč u susretu sa zavičajem uvek joj je ljubav.
3.Pesme o prirodi kao idealnom i beskrajnom vrtu.Drugi prilaze prirodi sa osećanjem uznemirenja, sa izvesnim strahopoštovanjem, sa mističnom idejom o zagonetki, sa jednim divljenjem koje je u isto vreme i obožavanje.Desanka ide u prirodu sa punim poverenjem, sa mirom u duši, predano, intimno, ne kao što se prilazi vrlo moćnome nego kao što se ide vrlo dragome.Priroda za nju je lepota, radost, sloboda.Jednom rećju, poezija Desanke Maksimović je poezija prirodnoga.
4.Pesme o rodoljublju i socijalnim motivima.Rodoljublje Desanke Maksimović nosi u sebi mnogoznačni smisao, a iskazuje se kao iskrena ljubav prema predelima zavičaja, prema epskoj prošlosti koju su obeležile bitke i bune,podvizi i junačke pogibije, prema jeziku.Ona peva o slobodarstvu i nepokorstvu predaka, o njihovoj odanosti zemlji, veri i običajima, ognjištu, peva o vrlinama svoga naroda.Zbog ovoga, njeno rodoljublje podrazumeva i Brankovinu, staze i proplanke, reke i livade, nebo i pticu nad gorom, igre i smeh dece u slobodi, veru i jezik, pretke i potomke, istoriju, sve priče i pesme...
5.Pesme o životu, prolaznosti i smrti.Misao o prolaznosti, koja prati sve što živi, oduvek je bila prisutna u Desankinoj poeziji, ali sa starenjem i godinama stvaranja postajala je sve učestalija.Nekada je dolazila spontano, a kasnije kao opsesija koja nastanjuje ne samo pesme već i knjige- «Nemam više vremena»,»Ničija zemlja».Sve počinje da liči na jedno veliko spremanje pred konačan odlazak;sve ima oblik opraštanja i potpunog mirenja sa onim što će doći.
6.Pesme o detinjstvu.Desankino poetsko i prozno delo za decu je obimom i sadržajem, lepotom i značajem takvo da zaslužuje poseban osvrt, pa ga ovom prilikom nećemo razmatrati.
7.Pesme o čovekoljublju.Čovekoljublje i bezgranična dobrota Desanke Maksimović oduvek su bili prisutni u njenoj poeziji, osobito kada su u pitanju deca i jednostavan, otvoren i običan svet, čovek ovog podneblja.Međutim,njen humanizam i otpor tiraniji i svemu što je nametnuto, do posebnog izražaja došli su u zbirci nalik na veliku poemu-«Tražim pomilovanje».
Krvava bajka
Krvava bajka
“Krvava bajka” je pesma koju je naša poznata pesnikinja Desanke Maksimović napisala nakon što je čula detalje stravičnog zločina u Kragujevcu koji su izvršile nemačke okupatorske snage nad nedužnim srpskim stanovništvo. Kragujevački pokolj jedan je od najvećih i najmonstruoznijih zločina u Drugom svetskom ratu koji je izvršen nad civilima u jednom mestu i u jednom danu. Zajedno su stradali radnici, seljaci, profesori i njihovi đaci.
Zašto bajka i zašto baš krvava? Zato što je neverovatno da se u dvadesetom veku u Evropi koja se ponosi svojom kulturom i tradicijom desi jedan takav neviđeni masakr u kome ljudi svesno i hladnokrvno ubijaju druge ljude, među njima i decu. Stradanje kragujevačkih đaka toliko je surovo da prevazilazi stradanja u bajkama i naslovom “Krvava bajka” pesnikinja želi da mu da prizvuk nečeg neverovatnog i nestvarnog, a opet mogućeg i ljudskog. Pesma počinje stihovima
“Bilo je toj u bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je mučeničkom smrću ...”
Nema naziva zemlje u kojoj se dogodio zločin, kao da on nije ni važan. Mnogo je važnije da se zločin istinski dogodio u nekoj zemlji seljaka na Balkanu i da je u samo jednom danu ubijena jedna generacija đaka. Svi su bili isti, po godini rođenja i bolestima od kojih su vakcinisani, po školskim obavezama i svečanostima na koje su vođeni, po svojim snovima i nadama i na kraju, po trenutku kada su umrli. U tome i jeste tragika o kojoj peva pesnikinja. Oni se nisu borili protiv nemačke vojske, nisu kovali, niti su želeli ičiju smrt. Bili su ono što i jesu, samo đaci koji sede u klupama i rešavaju svoje školske zadatke. Puni poleta i vere u budućnost, u ljudsku sreću i dobrotu: ispred sebe su postavljali mnoštvo planova i svakom od njih se činilo da će vrlo dugo trčati ispod svoda plava dok sve zadatke na svetu ne posvršava. Imali su svoje đačke tajne i neostvarene želje. Verovali su u sebe, u svoje svetle snove i zlatne ideale nesvesni da im se bliži skori kraj i da će postati neustrašivi junaci jedne krvave bajke. U trenutku smrti, bez panike i straha uzeli se za ruke i pošli na streljanje mirno i pribrano kao da smrt nije ništa. To držanje za ruku simboliše njihovo drugarsko bratsko i pokazuje poslednju želju svih njih zauvek odu i napuste ovozemaljski život onako kako su u njemu i živeli, bliski, složni, po svemu jednaki. Njihova mučenička smrt na početku pesme ovim potezom je u poslednjim stihovima pesme preraslu u junačka smrt. Bili su junaci, hrabri i neustrašivi koji su svojom smrću popeli da večnog boravišta.
Pesmom “Krvava bajka” Desanka Maksimović nam pokazuje kako život pod okupatorskom čizmom može biti surov i nepredvidiv i poručuje nam da zločinački um željan krvi i osvete ne štedi nikoga, čak ni one najmlađe. Svojim stihovima ona izražava svoju duboku nepomirnost sa ratnim zverstvima i ratovima u kojima živote gube nedužni ljudi, posebno deca i želi da mučeničku smrt streljanih đaka preobrazi u večni život, da se on i njihova tragična sudbina nikada ne zaborave.
Boske
Analiza pesme
Pesma "Krvava bajka" je lirska rodoljubiva pesma u kojoj su iskazana tuga i bol zbog stradanja kragujevačkih đaka, pa je ujedno i elegija. Sastoji se od sedam strofa, pri čemu se prva, treća i peta strofa ponavljaju, pa predstavljaju refren pesme. Jedina razlika između ovih strofa je u rečima "mučenička smrt" koje u petoj strofi prelaze u reči "junačka smrt". Hrabro držanje đaka dok su koračali u svoju ničim zasluženu smrt od mučenika ih je pretvorilo u junake. Njihova smrt se preobrazila u večni život, a njihov zemaljski život i njegov tragičan završetak u krvavu bajku, opomenu svim budućim generacijama. Korišćenjem refrena pesnikinja naglašava krvavu stvarnost i težinu stradanja o kojima pesma peva, tu bolnu smrt nedužnih đaka i varvarstvo onih koji su ih umorili, češće opominje na strahotu opevanog događaja i iskazuje osećanje neverice da je on moguć i stvaran;
Strepnja
Desanka Maksimović - Strepnja
Pesma Strepnja nastala je u vreme pesnikinjine mladosti, kada se peva o ljubavi, najlepšem i najplemenitijem ljudskom osećanju. Desanka Maksimović ne peva o ljubavi otvoreno, nema u njenom pevanju ni ljubavnih scena ni čulnosti (poput Rakića, na primer) - ona peva o nagoveštajima ljubavi, o čežnjama, predosećanjima i strepnjama. Nigde u poeziji ove pesnikinje, bilo
o čemu da peva - o ljubavi, rodoljublju, prirodi, ljudskom stradanju i patnji - nema jakih reči i podignutog tona, nema oratorskog nastupa i estradne intonacije. Njeno pevanje je smireno, tiho, kao šaputanje ili tiho kazivanje: ono nije upućeno masi nego sagovorniku, ono je poveravanje ili ispovest, prijateljska reč upućena prijatelju.
Lirsko kazivanje je neposredno, u prvom licu (mi, hoću), u formi je obraćanja i samoiskazivanja: lirski subjekt se obraća objektu svoje ljubavi, ali je obraćanje isgovremeno i samoiskazivanje i ispovsst. Svako obraćanje drugome otkriva kazivačev duševni svet, njegove misli, osećanja i raspoloženja. Ljubav je ovde tema pevanja, iskazana je diskretno, u nagoveštajima, kao čežnja, očekivanje i nadanje. Osnovni stav u kazivanju lirskog subjekta jeste negacija potrebe za bliskošću i susretom, odlaganje susreta, uspostavljanje distance između zaljubljenog i objekta ljubavi. Ovakav stav je u iskazivanju ljubavi i pevanju o njoj neobičan i neuobičajen. Uvek se i svuda peva prizivanjem objekta ljubavi, izražava se želja za susretom i sastankom, tuga zbog rastanka ili razdvojenosti. Po tome je ova pesma osobena.
Desanka Maksimović - Strepnja
Pesma Strepnja nastala je u vreme pesnikinjine mladosti, kada se peva o ljubavi, najlepšem i najplemenitijem ljudskom osećanju. Desanka Maksimović ne peva o ljubavi otvoreno, nema u njenom pevanju ni ljubavnih scena ni čulnosti (poput Rakića, na primer) - ona peva o nagoveštajima ljubavi, o čežnjama, predosećanjima i strepnjama. Nigde u poeziji ove pesnikinje, bilo
o čemu da peva - o ljubavi, rodoljublju, prirodi, ljudskom stradanju i patnji - nema jakih reči i podignutog tona, nema oratorskog nastupa i estradne intonacije. Njeno pevanje je smireno, tiho, kao šaputanje ili tiho kazivanje: ono nije upućeno masi nego sagovorniku, ono je poveravanje ili ispovest, prijateljska reč upućena prijatelju.
Lirsko kazivanje je neposredno, u prvom licu (mi, hoću), u formi je obraćanja i samoiskazivanja: lirski subjekt se obraća objektu svoje ljubavi, ali je obraćanje isgovremeno i samoiskazivanje i ispovsst. Svako obraćanje drugome otkriva kazivačev duševni svet, njegove misli, osećanja i raspoloženja. Ljubav je ovde tema pevanja, iskazana je diskretno, u nagoveštajima, kao čežnja, očekivanje i nadanje. Osnovni stav u kazivanju lirskog subjekta jeste negacija potrebe za bliskošću i susretom, odlaganje susreta, uspostavljanje distance između zaljubljenog i objekta ljubavi. Ovakav stav je u iskazivanju ljubavi i pevanju o njoj neobičan i neuobičajen. Uvek se i svuda peva prizivanjem objekta ljubavi, izražava se želja za susretom i sastankom, tuga zbog rastanka ili razdvojenosti. Po tome je ova pesma osobena.